Juče sam bila u nabavci u maksiju. Elem, redine ogromne, parking smo jedva našli, a mislili smo da posle 20h neće biti gužve. Naravno, objekat potuno ne prilagođen tolikom broju ljudi, redovi se otegli do pred kraj prvih gondola, tako da odatle ne možete nište da kupite. Osoblje se šeta, ništa ne zna, a oko povrća majstori!!?? Elem, želim neku votku sa šumskim voćem odavno, a sve nemam para.
Rešim da se počastim sada za praznike. Ali, ne lezi vraže, posle 22h oduzima se sav alkohol na kasi (ja sam stigla na red u 22.03h iako sam stala u red pre 21h) i protesti svih u redu da smo punoletni i da su u pitanju par piva i jedna flaša žestokog, nisu urodili plodom. Doduše, kao u velikom bratu, čuje se poruka sa razglasa da se posle 22h ne prodaje alkohol prema odluci Grada Beograda (ali ko zna kada ćete stići na kasu!!??) Sad se ja pitam što moj komšija Mika redovno obilazi prodavnice izjutra, oko 7h i donosi gajbe piva, vina, a bogami i žestine. A mi, koji retko pijemo, valjda nismo obavešteni o toj besmislenoj odluci, jer ko će da pije taj će naći način da to i ostvari. Bogami sve češće, imam utisak da zakonodavac i ne zna šta je doneo, niti da iko razuman te odluke sagleda sa više strana.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Državu i ne zanimaju alkoholičari, već mi koji pijuckamo, pa pronalazi način da nas odvrati. Doduše, možda nam čuva zdravlje (alkohol posle 40.te godine ima kardioprotektivni efekat), ali ne i živce. Ali, šta nas sve nervira, ovo je samo kap u moru. U to ime, živeli !
Podeli članak sa drugima: