Ima jedan komšija iz grade preko puta, vredan, radan, voli cveće. Od zelene površine oko njihove zgrade napravio vrt. Stalno nešto čupka, sadi, gde god dođe (i kod nas u zgradu) pita ima li neko pelcer, da mu se da grančica da ožili, seme retkog bilja. Dobar čovek, voli prirodu. Od izjutra, od 6 sati, pa do kasno uveče, 23h, on je u "pogonu". Mislim i da ruča na klupi, koju redovno farba, popravlja, održava. Elem sve je to pohvalno i društveno korisno i odgovorno. Ovi preko puta baš uživaju u pogledu, a i njihova deca se tu igraju i uglavnom gaze i čupaju to isto cveće.
Kada uđete posle njega u lift, prvo ga luftirate pola sata. Sva zgrada i hodnik neprijatno miriše na znoj, nekupanje od mesec dana, prljave stvari (doduše i posao je prljav), nečistoću. Živi sa ženom, koja ga prati u stopu. Kako može satima da posmatra šta on radi i da nepomično sedi na onoj klupi ne znam, ali je tako. Danima. Ipak, možda bi trebalo da se dnevno kupaju i malo da oplaknu svoje stvari. Nudila se jedna komšinica da mu opere radnu odeću, ali je komšija principijelan, on je nosi takvu već 2 godine i ništa joj ne fali!!??
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Komšija radi za opšte dobro i ne stiže da se okupa i osveži (zanemario čovek lični život, a naročito higijenu). A mi koji uživamo u pogledu i cveću, kao sve nam smrdi. Ne može se ljudima ugoditi. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: