Čitam komentare u novinama u vezi krađa. Šta reći, osim da je zakon za kradljivce i napisan, a nama "poštenima" je da trpimo ili ako možemo "građanski uzorno" da im se suprotstavimo.
Pre neki dan siđem do kola, sva sreća krenula sam na vikend. Nema benzina.!!?? Onda otkrijemo da je neki lopov izbušio rupu na rezervoaru, lepo istočio benzin i otišao. Nama šteta od 500€, ali koga to brine. Ovaj narod je navikao samo da plaća, a kad dođe red njemu nešto da se plati (jubilarna nagrada za godine staža, otpremnina, doprinosi npr.) onda nema ništa i treba da budete puni razumevanja i skromnosti.
Pričala sam vam na onog motordžiju što je na praznom putu naleteo na moja kola, elem, još je sve u toku. Šteta oko 700€, čekamo da naše osiguranje pojuri njihovo, a kada će to biti niko ne zna.
Na stanici pričaju neke žene da ih često saleće neki momak, i otima tašne, ceger i sve tako. Zvali policiju, ali nema vajde, kao krađa je mala!?
U jednom našem lancu za prodaju hrane, kasirke često vraćaju manji kusur. Uočim to već peti put, pa onako naglas kažem:"Stvarno nema smisla da mi stalno vraćate manje. Vidite da sam ipak podozriva i da prebrojavam." Kad će ti sva crvena u licu i iznervirana kasirka:"Meni je plata oko 20000 dinara. Je l mislite da sa tim može da se živi? Pa naravno da pokušavam sebi da popravim standard."!!!???
Ja se sad ovako naivna i verujuća u ljudsku dobrotu pitam:"Da li je krađa krađa ili nije?" U staroj Kini su zbog malo ukradene hrane cele porodice zatrpavali zemljom i žive sahranjivali. Kod njih krađa ima drugi tretman. Tolike priče i romani su ispisani o teškim kaznama za krađu, pa i telesnim, na dalekom istoku. Kod nas duvaju neki čudni vetrovi, malo ljudi radi, pa verovatno kad već imaju tu privilegiju, neka ih onda ovi što ne rade potkradaju.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Idete na posao, radite, pa što da ne date malo i lopovima. Država to svojski podržava, zakonodavac je tako propisao, a vi se nešto jogunite i ne odobravate. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: