U poslednje vreme kod nas se raširila pojava dugog čekanja iliti beskonačnih redova. Da li je to neki novi trend ili nezainteresovani zaposleni sami formiraju duge, nepotrebne redove ne znam , ali mi se sve češće dešava da čekam?
- Uđem u policijsku stanicu da vadim običan dokument. Nas troje u redu i čovek bi pomislio, za pola sata ću sigurno završiti. Ma kakvi. Ulaze neki službeno, neki lično, neki ne znam ni odakle, šetaju se. Mi čekamo na šalteru. Onda se neki pobune, da to nije u redu, izađe uniformisano lice i strogim glasom:"Sve ću da vas izbacim napolje, ako se ne smirite". Čekamo tako satima. Šalterska službenica se kao izvinjava: "Ma svuda se čeka"!? Da li je to uteha ili samo konstatacija totalne neorganizovanosti.
- Odem u apoteku. Nas dve u ogromnoj apoteci, žena sa receptom i ja za neku pomadu. Apotekarka priča na telefonu, sa kćerkom (deca su naše najveće blago), pa sa nabavnom službom (promet im je strašno opao, verovatno i zbog usluge!!??), pa odgovara da li ima taj i taj lek i sve tako. Ona žene prisede na neku fotelju kod vrata, a ja nemarno priupitah:"Kad počinjete rad sa strankama?". Na to će apotekarka, stvarno uvređena :"Pa je l vidite da radim sve vreme. Ni pauzu nisam imala". Odoh neobavljenog posla.
- Imala sam zakazano kod lekara i odem u Dom zdravlja. Na šalteru nikog nema 45 minuta. Pitam :"Je l neko video sestre?". Kad neki dekica, samo što ne izdahne, toplim i utešnim glasom:"Dete ja čekam već sat vremena, one uđu i izađu, a sad je i pauza. Ako im nešto prigovoriš još je gore". Nisam otišla na pregled, jer da izgubim 2 sata da dođem do kartona, pa da čekam ispred ordinacije još satima, jer sve ulaze kao hitni slučajevi (Narod je odavno sve to provalio- Žuti žutuju, a zdravi putuju), pa oni što im treba samo recept i na kraju ovi ostali ako prežive ceo tretman.
- U Pošti, banci, svejedno, čekamo na isplatu, nas troje. Uđe postarija žena sa štakom, kao ja ne mogu da stojim i stade preko reda. Šalterska radnica sva ozarena, donela joj neke kolače, obračunava račun za nju, pa za njenu komšinicu, pa za priju… Taman gospodin ispred mene dade uplatnicu, utrčava trudnica, tri meseca je već!!??, sa malim detetom da i ona uzme dečiji dodatak. Opet ovaj čovek pruži uplatnicu. Kad dolazi šefovica i raspreda veeeliku priču ko šta radi, kada radi, šta se sve juče desilo i ostalo. Posle skoro sat čekanja, čovek ispred mene završi posao, psuje sebi u bradu, ljutito zalupi vrata. Svi se kao čude što je neljubazan i nasilan. Kad sam stigla na red opet utrčava neka baka, žuri joj se (gde!!??) i opet preko reda. Posao sam obavila, ali sam se zarekla da u ovu poštu više nikad neću ući. Na žalost, svuda je slično.
- Na kasi u jednom našem veelikom lancu stojimo nas dvoje. Momak poređao sve artikle, kad kasirica, ona ima pauzu. Mi u čudu. On je moli da produži i ona se kao smilovala, kad eto ti šefice da skupi pazar. Dok su se oni raskusurali ja pređoh u susedni red od petoro. Ipak, ja sam posle pola sata izašla a onaj momak se još objašnjavao oko računa i sitnine, jer nije imala dovoljno da vrati kusur pošto je pazar već predala!!??
- Na pumpi redina kao iz klasičnog filma katastrofe. Sutra poskupljuje benzin pa narod navalio. Nisam mogla iz reda da izađem , pa ostadoh do kraja. Posle razmišljam koliko sam benzina potrošila samo u redu.
Ne znam ni sama gde mi to živimo. Da li je neko čuo za odnose sa klijentima, ljubaznost, predusretljivost i dobru organizaciju. Da ne pričamo o građevinskim dozvolama, upisu u vrtić, čekanju profesora na ispitima … to je već naučna fantastika.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Pa šta što stalno čekate. Strpljenje treba vežbati, što bi rekli strpljen-spašen. Drugo, kako bi vam život bio neinteresantan u nekoj dobro organizovanoj zemlji. Uvek biste znali koliko vam vremena treba za kupovinu, lekara, lična dokumenta… Ovako sve je velika avantura. Ionako para nemate, pa se zabavite čekanjem u redovima, besplatno. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: