Konačno je stigao i moj godišnji odmor. Odoh po rešenje kod sekretarice Milice. Nisam čestito ni izašao iz kancelarije i pročitao rešenje, kad me zove načelnik HR-a. "Milutine svrati na čas. Video si u rešenju da imaš 29 dana, ali u stvari to je 17." Onemeo i bez teksta i dalje slušam."Prošle nedelje sam evidentirao slobodne dane koje si uzimao: 2 dana za poplavu u stanu, 1 dan za električara, 1 dan kada si dete vodio kod lekara, 1 dan kada si majku smeštao u bolnicu, 3 dana za vađenje lične karte i pasoša, 1 dan kada si nameštao alarm u kolima, 1 dan si imao dijareju, 1 dan si išao u komunalno da se žališ i 1 dan za vizu za letovanje." Sve je to tačno.
Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? Koliko sam srećan što mogu da uzmem slobodan dan kada hoću. Moja žena ima kolektivni godišnji odmor i to ne može. Na zdravlje.
Podeli članak sa drugima: