2009 jul 13

Naša zlatna deca

Danas sam se dogovorila sa mužem da odem do Markove škole. Nešto se čudno ponaša, zatvara u sobu, a kad pitam "Ima li nešto novo?" samo odmahuje glavom.

Spremam se za posao. Jedan običan dan – ustajem, spremam se, onda pravim doručak za sve članove porodice, mirišem se i izlazim u maglovito prolećno jutro. Čekam bus a to znači bar pola sata smrzavanja (mada nas direktor GSP-a i svi ostali ubeđuju da je saobraćaj odličan, samo mi to ne primećujemo). Konačno stižem na posao ižvakana, izgužvana, izgažena i naravno već iznervirana jer kasnim. Sva sreća i ostali kasne, jer kad je magla kod nas (valjda se toliko retko dešava u našoj klimatskoj zoni!!!) svi kasne. Mnogo posla, šef nervozan i juri neke izveštaje na brzinu, mnooogo klijenata, kolege stalno nešto traže… Ni pauzu nisam imala jer se danas udarnički radi. Gledam već je 17h a znam da razredna Markova prima do 18h. Valjda ću stići.

mother_son_moment_v2 Stižem u školu sva iscrpljena i nanervirana. Razredna dolazi i odmah kaže:"Vi ste već 1. Septembra obavešteni da ja primam od 17-18h. a pošto znate kakvo vam je dete treba li ste da dođete ranije. Meni čas počinje za 10 minuta, a čas je svetinja." Izvinjavam se nekako i čekam dalje informacije o mom detetu. Razredna:"Ne sećam se kad ste poslednji put bili. Spisak njegovih nestašluka, da ne kažem bezobrazluka je podugačak i poslat vam je na kraju prvog polugodišta. Očekivala sam odmah da dođete". Ja sva u čudu jer je Marko rekao da je sve u redu, i da zbog bolesti razredne nisu dobili knjižice. Nastavlja strogim glasom:"Pozivam vas već mesec dana jer mi treba vaša izjava radi smanjenja ocene iz vladanja. Da niste došli danas posle trećeg telegrama po propisima dete se ispisuje." Ja u čudu. Ne znam šta me snašlo. Kakvi telegrami!!! Razredna će dalje:"Vi znate da je on glavni kavgadžija u razredu, da maltretira ostalu decu. Kod psihologa je redovni posetilac, a koleginica insistira da i vi prisustvujete. Ipak deca su naše ogledalo. Poslednja kap je tuča u dvorištu od pre deset dana." Moje dete je pravi anđeo. O čemu ova žena priča. Miran je i tih, povučen, retko izlazi, jedino igra igrice na računaru. To rade svi. Petkom i subotom izlazi sa društvom u provod i kasno se vraća, ali takva je sva naša omladina. Smogem poslednje atome snage, dok u meni sve ključa da joj smirenim glasom kažem:"Možda ste pogrešili. Marko je divno i osetljivo dete. Mi ga obožavamo i mislimo da je lepo vaspitan. Kao da ne pričate o mom detetu." Na to će razredna mirno:"Svi to kažu. Kao da su sva deca šizofrena, pa su u školi đavolčići, a kod kuće anđelčići. Gospođo, vaše je dete i prošle godine imalo trojku iz vladanja. Šta vi mislite zašto?" Ja se prisećam da je Marko rekao da je to greška, ali nećemo da se žalimo jer mu ne kvari uspeh. Jeste da muž i ja radimo po ceo dan i da su deca uglavnom sama. Baš su samostalni. Krv mi je uzavrela i povišavam ton:"Nismo se žalili na trojku jer smo mislili da je vaša greška." Žena me gleda sva u neverici. Ali hrabro nastavljam:"Hteli smo vas da zaštitimo i tako je greška prošla ne kažnjeno." Razredna je u šoku. Nastavljam: "Moje dete je lepo vaspitano i samostalno. Muž i ja se trudimo da im damo svu potrebnu slobodu. Imate li vi neke dokaze za ponašanje moga sina?" Razredna me već gleda sažaljivo i kaže: "Pogledajte rubrike u dnevniku, upisan je 17 puta. A za tuču imamo video zapis." Pomislih opet nešto namontirano. Tehnologija je čudo. Pa pitam:"Ko je to snimao?" A razredna:"Video kamera našeg obezbeđenja." Potpuno sam devastirana i poražena. Shvatam da se muž i ja ne bavimo dovoljno decom i nemamo pojma šta ona rade. Odlazim posle napisane izjave. Adrenalin mi je skočio i čekam da dođem kući Svraćam u apoteku da kupim nešto za smirenje, kad žena ispred mene kaže:"Molim vas jedan kućni test za drogu. Danas sam bila u školi…." Prebrojavam se i odustajem od sredstva za smirenje već kupujem test.

Posle razmišljam. Zar ne vidite lepotu u svom životu? U kojoj još zemlji možete da ne odete par meseci u školu i da vam dete na izbace. Kako život pronalazi čudne načine da vam otvori oči i ukaže šta je najvažnije. Ipak se sve može spasiti. Na zdravlje.

Podeli članak sa drugima:
  • Google
  • Digg
  • Technorati
  • del.icio.us
  • StumbleUpon
  • Facebook
  • LinkedIn
  • MySpace
  • TwitThis
  • Live

Tagovi: , ,
Kateogrije: Događaj
Akcije: Permalink | Komentari (0)
Komenatri su zatvoreni

BE.NET - osnovna tema Old School - prikazano u 0.078125 s
© 2009 - 2012 | Blog i svi tekstovi su u vlasništvu autora

Creative Commons License

Prevodilac (novo)

najnoviji komentari

Comment RSS

Kalendar

<<  maj 2012  >>
poutsrčepesune
30123456
78910111213
14151617181920
21222324252627
28293031123
45678910

View posts in large calendar